Dr. Karlo Horvat rođen je u Križevcima 22. rujna 1874. godine. Pučku školu završio je u rodnom gradu, a u Zagrebu Gimnaziju i Bogoslovni fakultet. Godine 1897. zaređen je za svećenika te je 15. kolovoza iste godine služio prvu svetu misu u Križevcima. Kao mladomisnik poslan je za kapelana u Pregradu. Službovao je kao kapelan i u Selnici, odakle je u listopadu 1898. pozvan u Zagreb gdje je pohađao predavanja na Filozofskom fakultetu i osposobio se za profesora opće povijesti i zemljopisa. Jedan semestar polazio je i sveučilište u Beču. Godine 1900. postao je doktor filozofije. Od 1901. bio je profesor u Nadbiskupskom liceju, a već 1904. odlazi u Rim da se ondje usavrši u svojoj struci, pohađajući arhive i knjižnice i družeći se s učenjacima na području povijesnih znanosti (usavršio je i svoje znanje u paleografiji i diplomatici). Uz svoj stručni studij bavio se u Rimu i bogoslovljem pa je nakon dvije godine promoviran u doktora teologije. U Rimu je postao i tajni komornik Pia X., rimskog pape. Boravak u Rimu i služba koju je obavljao omogućili su mu pristup Vatikanskom arhivu te arhivu kolegija Germanika i Hungarika. U Vatikanskom arhivu sabrao je opširnu građu za povijest uskoka. Iz Rima je otišao u Pariz, London i Oxford radi studija pomoćnih povijesnih znanosti. Godine 1908. habilitirao je iz pomoćnih povijesnih znanosti, a 1909. postao je izvanrednim profesorom opće povijesti na Filozofskom fakultetu. Od 1911. dopisni je član Akademije, a od 1913. redoviti je profesor pomoćnih povijesnih znanosti na Filozofskom fakultetu. Na tom mjestu naslijedio je Milana Šuflaja, jednog od najboljih diplomatičara u hrvatskoj histografiji. Pomoćne povijesne znanosti predavao je do svoje smrti 24. rujna 1920. godine.